Kandidatkinja Karlovačke županije na razmjeni u programu Eurodyssee (AER) u Francuskoj, Nikolina Tomašević je ujedno i prva razmjena koju je Karlovačka županija dogovorila s regijom Ille de France (Paris) u rujnu 2012. godine. Nikolina Tomašević će boraviti i raditi u toj regiji 6 mjeseci (do ožujka 2013.), te smo vam nakon nekoliko mjeseci htjeli prenijeti njezina iskustva i dojmove.

Možete li zamisliti da živite i radite u Francuskoj cijeli radni i životni vijek?

Ne mogu se zamisliti da zivim i radim u Francuskoj duze od tri godine. Zivot i rad u Parizu Vam donosi odredene prednosti, ali i nedostatke. U svezi posla, prednost proizlazi iz mogucnosti ucenja od najboljih, vrlo dinamicnog radnog okruzenja te rada u multinacionalnim timovima. Prednost Pariza je da je to grad koji doista nikada ne spava i u kojem se stalno nesto dogada. S druge strane, Pariz je preskup, zivotni tempo je prebrz, ljudi su izgubili osjecaj za meduljudsku solidarnost i obitelj te poslije 22h nije sigurno se kretati u odredenim dijelovima Pariza.

Imate li dovoljno slobodnog vremena i da li ste uspjela posjetiti koju znamenitost te steći nove prijatelje?

Tijekom tjedna nemate slobodnog vremena jer da biste stigli na posao ustajete u 7 sati, a vracate se kuci oko 19.30. Ukoliko pohadate tecaj francuskog jezika, dva dana u tjednu se vracate kuci oko 22.30. Tijekom vikenda imate slobodnog vremena, no opet zavisi o vikendu. Primjerice, dobila sam zadatak od sefice da proucim u roku od 10 dana knjigu o porezima od cca 2000 strana ili sam morala koji put raditi vikendom jer smo imali rok za predaju analize racuna do ponedjeljka. No, u prosjeku, za vikend mozete odvojiti vrijeme za obilazak znamenitosti. U pogledu novih prijateljstava, stekla sam nove prijatelje koji su dosli kroz isti program u Pariz, ali i sprijateljila se s Parizanima. Moram naglasiti da sam imala srecu sto sam dosla raditi bas u svoju firmu, jer su me prihvatili i pomogli mi u svemu.

Mislite da će vam ovo iskustvo pomoći osobno i profesionalno u daljnem životu??

Vec mi je pomoglo. Samo na osnovi znanja koje sam stekla radeci ovdje, sam znala odgovoriti na pitanja koja su bila postavljena od strane EU Komisije. Dakle, zahvaljujuci ovom iskustvu sam uspjela upasti medu 10 najboljih specijalista u Europi iz podrucja poreza i carina i dobila priliku staza u EU Komisiji.

Što najviše volite/ne volite u Parizu?

VOLIM
Mozda ce vam se ciniti bizarno, no najvise volim male cvjecarnice i miris raznolikog cvijeca koji dopire do mene na putu do posla. Osim navedenog, volim nedeljne trznice, raznolikost boja i proizvoda koje nikada nisam vidjela u zivotu.
NE VOLIM
Sve je preskupo. 

Kakvo je vaše poslovno okruženje/zadataka? Ima li velike razlike u odnosu na Hrvatsku, prema vašem iskustvu? Usporedite rad u Francuskoj i u Hrvatskoj vezano uz poreze, radne navike, kako izgleda jedan radni dan tamo u usporedbi sa RH, kako se provode vikendi…

Prema mom misljenju radne navike Francuza i Hrvata su slicne. Doduse, zavisi dal radite u privatnom ili javnom sektoru. Ne mogu pricati tocno o francuskom principu rada jer radim u firmi koja je medunarodno orijentirana i u kojoj je zaposleno samo tri Francuza. Jedna od negativnih strana Francuza je da uvijek kasne na poslovni sastanak. S druge strane pozitivno je da dolaze na posao iako su vrlo bolesni.  Zahtijevaju od Vas da budete uvijek na raspolaganju. Primjera radi, bez iznimki se radi na Staru godinu do 18 sati.  No, kako sam ovdje u kontaktu s nekim  Hrvatima koji rade bas u francuskim firmama, rekli su mi da oni imaju dojam da Francuzi previse diskutiraju o nekom poslovnom zadatku, prije no sto pocnu s izvrsavanjem istog.
U Hrvatskoj sam se bavila direktnim porezima, dok se ovdje vise bavim indirektnim porezima. Ne mogu usporedivati materiju posla, jer u Hrvatskoj smo jos u stadiju prilagodbe poreznog sustava sukladno standardima EU. Jedan od zadataka mi je bio pronalazak implementacije poreznih direktiva u Hrvatskoj. Nazalost, kod nas je to jos u povojima ili uopce ne postoji.
Radni dan zapocinje izvrsenjem tjednih radnih zadataka koje ste dobili od svoje menadzerice. Morate si isplanirati radno vrijeme kako biste stigli sve napraviti u tijeku tjedna. Osim toga, nerijetko Vam je dodijeljen  dodatni radni zadatak, zavisno o potrebi poslovanja. Nadalje, ja sam support svim racunovodama u Bugarskoj te jedan od mojih zadataka je da im odgovorim na sva nejasna pitanja u svezi knjizenja i sl. Svakim ponedjeljkom imamo sastanak s ostatkom timova u Ceskoj, Bugarskoj, Njemackoj, UK. Dakle svi su upuceni u Vase performanse. Smatram da je to slucaj i kod internacionalnih kompanija koje imaju svoja predstavnistva u Hrvatskoj. Prema mom misljenju, jedina je razlika da u Hrvatskoj  pauza za rucak traje pola, a ovdje sat vremena te da su ovdje svi upuceni u Vas rad. Cijeni se specijaliziranost i tocnost. Nije bitno koliko dugo Vi radite na odredenom zadatku, vec da je isti dobro odraden. Doduse, za radne zadatke za koje Vam je u Hrvatskoj dodijeljen rok od tjedan dana, ovdje isti radni zadaci moraju biti odradeni u roku od 2-3 dana. Iako sam radila u stresnom okruzenju, smatram da je to ovdje vise izrazeno.
Vikende provodim odmarajuci se s prijateljima, obavljajuci kucanske poslove ili obilazim brojne znamenitosti  po Parizu (Ukoliko ne radim).

Kako napreduje vaše učenje francuskoga jezika?

Znanje francuskog jezika je trenutno na osnovnoj ili A2 razini, tj. mogu pricati osnovno o sebi, opisati aktivnosti, putovanja, razgovarati na telefonu i opcenito se sporazumijeti. Vise sam se usredotocila na ucenje materije iz podrucja poreza nego francuskog posto vec pricam nekoliko jezika. Na poslu nemam potrebu za pricanjem francuskog, no odlucila sam uzeti tecaj francuskog jezika kako bih se mogla sporazumjeti u svakodnevnim situacijama.  

Čemu ste se najteže prilagodili, a čemu najlakše?

Najteze sam se prilagodila hrani iz mikrovalne i poljupcima u obraz od strane nepoznatih ljudi.
Najlakse sam se prilagodila obicaju ispijanja kave nekoliko puta dnevno te njihovoj senzibilnosti za
umjetnost.

Možete nam opisati vaše dojmove o životu u Parizu?

Na pocetku Pariz mi se cinio ogromnim gradom, gradom kojem manjka prostora za sirenje. U Parizu sve je malo (npr. mali stolovi u barovima, male porcije hrane), skupo, dekorativno i na neki nacin sofisticirano. Dobila sam dojam da Parizani doista drze do sebe, pogotovo muskarci, te da se prati moda i umjetnost.  Ponekad imam dojam da zive iznad svojih granica, jer primjerice tijekom izlaska u jednom baru svakih 10 minuta netko kupi bocu champagne. Pariz je grad demokracije i sporta. Skoro svaki vikend odrzava se maraton ili barem jednom tijekom mjeseca svi izlaze na ulice i bore se za neka nova prava. Francuska birokracija je cak gora od austrijske, a transport im je pomalo kaotican. Tijekom tjedna imam dojam da su ti ljudi poput mrava, rade rade, rade, sve je uzurbano, nema se vremena za zivot ili predah. Parizani su izgubili osjecaj za solidarnost. Mozda je razlog tome veliki broj prosjaka. S druge strane vrlo su ljubazni prema strancima ukoliko stranci barem malo pokazu volju za francuskim. Parizani smatraju da sve potjece iz Francuske, izmedu ostalog i kuhano vino. No, osim lijepog Pariza postoji i onaj manje lijep, gdje je nesigurno se kretati poslije 19 sati, gdje je problem ukoliko ste pripadnik bijele rase itd.